Vaћnija arhitektonska i kiparska baљtina
Kulturno-umjetniиkih tragova iz 9.- 14. st. ostalo je saиuvano podosta. Najviљe je onih vezanih za arhitektonsku dekoraciju predromaniиkih, romaniиkih i ranogotiиkih zdanja no ima i onih kasnijih, meрu kojima su i neka znaиajna remek djela poput vrsno izvedenih zlatarskih radova љto se иuvaju u Riznici gradske Prvostolnice («Relikvijar glave Sv.Vlaha» izveden u pozlaжenom srebru i emajlu u obliku bizantske krune,11.-12. st.,»Relikvijar ruke Sv.Vlaha», 12.st. itd.) ili u muzejskim zbirkama drugih dubrovaиkih crkava (razni relikvijari i crkveno posuрe izvedeni u srebru ili pozlaжenom srebru).
Ovim radovima iz najranije povijesti Dubrovnika svakako treba pridodati i vrsna kiparska ostvarenja iz ranog 14. st., izvedena izmeрu 1327. i 1348. Tada je kao dio Franjevaиkog samostana (Franjevci su u Dubrovnik doљli 1235.), izgraрen monumentalni romaniиko-gotiиki klaustar kojega je izgradio majstor klesar Mihoje Brajkov iz Bara.Vrsnoжom klesarskih radova i raznovrsnoљжu figuralnog ukrasa na kapitelima dvojnih oktogonalnih stupova (ni na jednom kapitelu nije ponovljen motiv s nekog drugog kapitela ) jednako kao i skladnoљжu izvedbe velikih transparentnih heksafora (љesteroluиnih otvora) klaustar kao cjelina spada u sam vrh najboljih oblikovnih iskustava i umjetniиkih domaљaja svog vremena ne samo u hrvatskoj nacionalnoj nego i u europskoj likovnoj umjetnosti uopжe.
Ipak meрu zdanjima i artefaktima koji su uspjeli preћivjeti neizvjesnosti trajanja i turbulencije povijesnih zbivanja puno je viљe onih iz »zlatnog doba» gradske povijesti ( 15. i 16. st.).
Poиetkom 15.st. u Dubrovniku je, izmeрu ostalih, aktivno djelovao Bonino iz Milana koji je u gotiиkom stilu isklesao juћni portal crkve Dominikanskog samostana (1417.-21.) i iskipario u visokom reljefu na javnom spomeniku - gradskom љtandarcu, («Orlandov stup», 1418.), lik viteza zamjetnih oblikovnih vrijednosti.
Nedugo nakon Bonina joљ se jedan Milanac obreo u Dubrovniku. Rijeи je o kiparu Petru Martinovom koji je zajedno s Napolitancem Onofriom della Cava radio prvo na obnovi Kneћeva dvora, a onda i na gradskom vodovodu (na vodovodu je s Onofrijem radio Andreucius de Tramonete de Bulbito), kao i na nekim drugim opжinskim zahvatima. Na Kneћevom dvoru, uz Divonu najljepљoj gradskoj palaиi, izveo je (1436.) figuralne ukrase na konzolama i kapitelima lukova trijema na kojima je uz preћitke gotiиkih stilskih znaиajki unio elemente renesanse po иemu se smatra prvim majstorom gotiиko-renesansnog stila u hrvatskim prostorima. Reljefni prizori koje je izveo na spomenutim kapitelima prikazuju Eskulapa u ljekarniиkom laboratoriju i prizor Solomonova suda (ovaj kapitel je danas izloћen u stalnoj muzejskoj postavi u prizemlju Kneћeva dvora) i po vrsnoжi izvedbe pripadaju meрu najbolje skulpture humanistiиkog doba u Hrvatskoj. Iste morfoloљke znaиajke vidljive su i na stilski i zanatski uspjeљno oblikovanoj Maloj иesmi koju je, u sklopu vodovoda, 1440.g. Petar Martinov izradio samostalno kao uzorno renesansno djelo s reminiscencijama na gotiиka rjeљenja.
Spomenuta djela nisu i jedini umjetniиki trag Petra Martinova u Dubrovniku. Uz kiparske i klesarsko dekoraterske radove koje je izvodio u dubrovaиkim crkvama (dekor i namjeљtaj u crkvama Sv.Vlaha i Sv. Franje, riznica katedrale i dr.), a koji su svi naћalost uniљteni u potresu 1667., jednako znaиajna bila je i Milanиeva suradnja s lokalnim umjetnicima i klesarima (s gotiиkim slikarom Ivanom Ugrinoviжem npr.). Oni su kao njegovi suradnici, uиenici i sljedbenici prenosili njegove kiparske motive na kamenu opremu gradskih palaиa i ljetnikovaca иime je gornja granica kvalitetnog klesarskog umijeжa od toga vremena dalje bila podignuta na vrlo visoku razinu.
Znaиajnu graditeljsku ulogu sredinom 15.st. imali su i domaжi majstori Utiљenoviж, Radonиiж i Grubaиeviж koji su radili na unutraљnjim zapadnim gradskima vratima i na vratima Od Ponte, zatim na Gradskom zvoniku (1444.) te nakon smrti Masa di Bartolomea (1455.) u klaustru Dominikanskog samostana (Dominikanci su u Dubrovnik doљli 1225.) gradnju kojega su zavrљili u kasnogotiиkom slogu.
Od slavnih doљljaka u Dubrovnik, uz иije su vrhunsko graditeljsko i kiparsko majstorstvo oko sredine i u drugoj polovici 15.st. uиili i sazrijevali mladi lokalni graditelji i umjetnici, uz veж navedene majstore, spomenimo i иetiri Firentinca koji su svaki na svoj naиin doprinijeli podizanju vrijednosnih odrednica sredine.
Prvi od njih u Dubrovniku je Maso di Bartolomeo koji je 1455. u renesansnom stilu projektirao klaustar Dominikanskog samostana a koji je, kako smo gore naveli, poslije Masove iznenadne i tragiиne smrti ( poginuo u isprobavanju topa) od strane domaжih majstora izveden u duhu kasne gotike. Nedugo nakon Masa u Dubrovnik dolazi Michele di Giovanni zvan Il Greco. Michiele je 1458.-1460., u visoko kvalitetnoj izvedbi u stilu toskanske renesanse oblikovao dekoraciju prozora na sjevernom proиelju Kneћeva dvora, a 1478. je za sat gradskog zvonika u bronci izlio «Zelence»- odliиne kipove rimskih oklopnika all'antica stila, alegorije Perzeja kao mitskog zaљtitnika Dubrovnika, u funkciji Jacquemarta.
Najpoznatiji od u Dubrovniku angaћiranih Firentinaca je Michelozzo di Bartolomeo Michelozzi koji je od gradskih vlasti pozvan radi obnove gradskih zidina. Promiљljajuжi vertikalno horizontalnu obranu grada Michelozzo je 1461. projektirao izgradnju renesansnog predziрa postavljenog do pola visine zidina ispred visokih gotiиkih gradskih bedema prema kopnu љto je bilo smjelo i inovativno rjeљenje. U sklopu tog projekta oblikovao i, u sferno izvijenim zidovima tvrрava Bokara i Minиete, prve u svijetu izgraрene kazamate – uske prostorije u debljini zida oblikovane ljevkasto, projektirane za smjeљtaj topova s posadom. Ljut zbog иinjenice љto njegov projekt obnove Kneћevog dvora nije usvojen Michelozzo je 1464. otiљao iz Dubrovnika, a projekt dovrљenja obnove Dvora povjeren je Salviju di Michele koji je, uobliиivљi skladan trijem pred ulazom u palaиu, ovaj posao dovrљio (1468.) u renesansnom duhu firentinskih znaиajki.
Od domaжih graditelja u Dubrovniku u drugoj polovici 15.st. kraжe je vrijeme radio i najveжi kipar prijelaznog gotiиko-renesansnog stila u hrvatskim krajevima Juraj Matejev Dalmatinac koji je 1464.g.,uz preuzete poslove na ureрenju gradskih zidina (vidi poglavlje Gradske zidine), isklesao monumentalni kip Sv.Vlaha koji se imao postaviti na luиka vrata a danas se иuva u Sorkoиeviжevom ljetnikovcu na Lapadskoj obali u Gruћu. Naћalost, nakon samo godinu dana boravka u Dubrovniku, u strahu od kuge Dalmatinac je otiљao prvo u Pag, pa onda u Marke (Italija) gdje je 1466.radio na proиelju crkve Santa Maria u Citta Nuova, i naposljetku u Љibenik na veliko gradiliљte љibenske katedrale na kojoj je radio sve do svoje smrti 1473./75.
Na svakom od navedenih graditeljskih poduhvata sudjelovao je bilo u ulozi suautora, bilo pomagaиa ili uиenika i veжi ili manji broj regionalnih/lokalnih umjetnika koji su tako dobili priliku da neљto nauиe ili da se u suиeljenju s priznatim doљljacima ravnopravno okuљaju i pokaћu u najboljem svijetlu. Mnogi od njih su to uspjeљno иinili a neki od njih se i posebno istaknuli poput inћenjera i arhitekta Paskoja Miliиeviжa koji je, rekli smo, od 1465.do 1516. punu 51 godinu radio na raznim projektima u gradskom okruћju. Rezultati njegova rada su vidljivi na uspjeљnoj izgradnji gradskih zidina na kojima je, slijedeжi zamisli slavnog Michelozza, i sam podosta toga pridodao. U tom se segmentu osobito istiиu ojaиanje tvrрave Sv.Luke izgradnjom zaobljene torete/bastiona s kazamatima u njenom podnoћju, izgradnja bastiona Mrtvo zvono, projekt spajanja gotiиke kule Muo i okrugle renesansne kule Gunduliжa u jedinstvenu tvrрavu S.Ivana (izvedeno nakon Miliиeviжeve smrti 1552.-1557.), proљirenje jarka oko zidina i dr. Po Miliиeviжevim projektima izgraрeni su i troluиni kameni most na Pilama (izgraрen 1474., 1533.-38. sruљen luk do vrata i zamijenjen podiznim drvenim mostom) i vanjski most na Ploиama (1479.), te regulacija gradske luke koja je, nakon izgradnje lukobrana Kaљe (1484.), maritimno osigurana i u korisnoj povrљini podvostruиena. Kratko nakon regulacije luke Miliиeviж je po svojoj zamisli izveo sakristiju i kapitul u Dominikanskom samostanu (1485.) te projektirao sjajnu gotiиko- renesansnu palaиu Divonu / Sponzu (izgraрena od 1516.-1522.). Zapaћen je njegov doprinos i na izgradnji zidina i tvrрava u Stonu i Malom Stonu na poluotoku Peljeљcu (preureрenje tvrрave Veliki Kaљtio u Stonu, cilindriиni Toljevac i lukobran u Malom Stonu, 1491. i dr.).
U isto vrijeme u Dubrovniku su djelovali i braжa Andrijiжi - Nikola, Josip i Petar- graditelji i klesari rodom s otoka Korиule. Nikola i Josip su po renesansnim predloљcima toskanske provenijencije ( Michelozzovog kruga) klesali kompozitne kapitele i druge kiparsko-klesarske ukrase na Divoni/ Sponzi, a Petar je radio popravke na dvoriљnim lukovima Kneћeva dvora te oplate u atriju Divone. Godine 1520. Petar je projektirao i zajedno s braжom izveo crkvu Sv.Spasa oblikujuжi je u renesansnom stilu kombiniranom s ponekim motivom romaniиkog podrijetla. Sva trojica su takoрer radila na katedrali u Korиuli, a za veжi broj ljetnikovaca u blizini grada klesali su raznovrsne dekorativne motive firentinskog podrijetla, pri иemu osobito valja istaknuti njihov klesarski rad na oblikovanju arhitektonske plastike u vrsno projektiranim ljetnikovcima Petra Sorkoиeviжa na Lapadskoj obali u Gruљkom zaljevu i Obitelji Stay na Batahovini u Rijeci Dubrovaиkoj.
Sorkoиeviжev ljetnikovac na Lapadskoj uvali (iznimnosti projekta je vrlo vjerojatno bitno doprinio i sam Petar Sorkoиeviж, u to vrijeme providur/nadzornik radova i utroљka financijskih sredstava na izgradnji Divone) sjajan je primjer izgradnje ladanjske arhitekture na dubrovaиki naиin, a njegova izgradnja u krajoliku, zatvorenost objekta i vrtova prema moru i sjevernom vjetru te organiиka rastvorenost dijelova stambene zgrade prema juћnim perivojima i vrtovima, unatoи preћitku gotiиkih ukrasnih elemenata (profilacija prozorskih okvira na I.katu zgrade na pr.) u konaиnoj izvedbi cjeline, svakako je vrsni prilog promiљljanju renesansne arhitekture uopжe.
Vidljiv i kvalitetan umjetniиki trag u Dubrovniku su ostavili i braжa Petroviжi -Leonard i Petar - takoрer Korиulani, koji su 1498.u duhu cvjetne/plamene gotike izradili skulpturalnu («Pietà», kipovi «Sv.Jeronima», «Boga Oca» i «Sv.Ivana Krstitelja») i arhitektonsko-ornamentalnu dekoraciju juћnog portala crkve Franjevaиkog samostana.
Petnaestom stoljeжu pripada i иitav niz izvanredno oblikovanih relikvijara, monstranci, kaleћa, zdjela, kadionica, srebrenih kriћeva i skulptura i dr. sve odreda radova dubrovaиkih zlatara. Meрu brojnim saиuvanim radovima posebice zanimljivo ostvarenje je kasnogotiиki pozlaжeni kip Sv.Vlaha (sredina 15.st.) prikazanog u bogato ukraљenom ornatu s biskupskom mitrom na glavi i pastirskim љtapom (pastoralom) u desnici. U lijevoj ruci svetac drћi model grada na kojemu je vidljiv izgled Place u vrijeme nastanka skulpture, a na kojoj su na sjeverozapadnom dijelu ulice sve do njene sredine (do negda ondje postojeжe crkve Petilovrijenci) bili podignuti trjemovi sliиni trijemu izgraрenom pred Divonom/Sponzom. Osim po vrsnosti izrade ovaj kip иini iznimnim joљ jedna posebnost. Nekim иudom kip je uspio preћivjeti poћar koji je 1706. potpuno uniљtio parиevu crkvu te je izbjegavљi sudbinu brojnih drugih velikih svetaиkih kipova iz dubrovaиkih crkava, nestalih u ranijem potresu preostao kao jedini saиuvani primjerak takve vrste (rad dubrovaиkih zlatara).
Ni kasnija povijesna razdoblja nisu u arhitektonskom i kiparskom pogledu manje znaиajna. Dapaиe.U 16.st.u Dubrovniku biljeћimo rad poznatog hrvatskog renesansnog kipara Trogiranina Ivana Duknoviжa (kip «Sv.Vlaha» na luneti nad glavnim ulazom u Kneћev dvor iz 1503. danas u muzejskoj postavi u prizemlju Kneћeva dvora.), a oko 1589. za crkvu gradskog Parca Sv. Vlaha Braиanin Nikola Lazaniж u ponesenoj maniristiиkoj maniri kleљe kipove «Sv.Vlaha» i «Sv.Jeronima».
Poslije potresa 1667. u Dubrovniku djeluje veжi broj talijanskih majstora arhitekata, kipara i altarista. Meрu njima istaknuto mjesto pripada Venecijancu Marinu Gropelliju koji je na poziv gradskih vlasti od 1706.- 1715.g. sagradio novu crkvu Sv.Vlaha, u zrelom venecijanskom baroknom slogu i ukrasio je bogatom skulptorskom dekoracijom te kipovima «Sv.Vlaha», «Vjere» i «Nade» nad proиeljem crkve, kao i raskoљno izvedenim oltarom. Od kiparskih radova iz baroknog razdoblja Gropelliju se atribuiraju i monumentalni portal zgrade gradske straћe s glavom ratnika na zaglavnom kamenu luиno oblikovanog nadvratnika (1708.) te figura anрela na portalu dubrovaиke crkve Sv.Ignacija.
Od drugih majstora iz razdoblja baroka svakako treba spomenuti altariste Giuseppea Sardija (od 1685.- 1686. radi pet mramornih oltara u crvi Franjevaиkog samostana), Francesca Cabiancu (l696.-1708. izveo srednji oltar na juћnom zidu crkve posveжen Gospi Karmelskoj i Sv.Josipu, isklesan od crvenkastog mramora), te braжu Giovannija i Celija Toschini koji su 1712. projektirali i iskiparili glavni oltar Franjevaиke crkve s monumentalnom figurom Krista pobjednika uzdignutog po sredini oltara nad menzom i s po dva tordirana stupa na objema stranama oltara.
Gradska prvostolnica izgraрena je izmeрu 1671. i 1713. prema projektu rimskog arhitekta Andree Buffalinija (gradnju dovrљio domaжi majstor Ilija Katiиiж) u baroknom stilu. To je trobrodna bazilika s uklopljenim transeptom i kupolom nad kriћiљtem u иijoj su izgradnji i dekoraciji sudjelovali i domaжi majstori meрu kojima se istiиu reиeni Ilija Katiиiж te kipar Marin Radica koji je na prijelazu iz 19. u 20.st.izradio kip sv.Vlaha u niљi na proиelju crkve i kipove svetaca na balustradama krovnih terasa iznad boиnih brodova crkve. U Prvostolnici je nekoliko vrijednih mramornih oltara izmeрu kojih se mogu izdvojiti onaj Carla degli Frangija,(oltar «Sv Bernarda») izveden u prvoj polovici 18.st.u zrelom kasnobaroknom, stilu te oltar nepoznatog autora koji je u raskoљnom stilu zrelog baroka, 1758., uspjeљno izveo jedan od najljepљih oltara u Dubrovniku uopжe - oltar «Sv. Ivana Nepomuka», sav izraрen od ljubiиastog mramora.
Jednako vrijedan barokni doprinos gradskoj cjelini je i crkva Sv.Ignacija izgraрena izmeрu 1699. i 1725. prema projektu znamenitog rimskog arhitekta Andree Pozza. Crkva je dvoranskog tipa s boиnim kapelama, a krasi je vrijedna fresko-dekoracija svetiљta koju je s iluzionistiиkim impetusom, produbivљi prostor apsidalnog dijela crkve u nedogled prema nebeskim visinama, 1738. naslikao љpanjolski slikar Gaettano Garcia. Pred crkvom je ureрen omanji trg na kojem se smjestilo barokno zdanje Collegium Raghusinuma, isusovaиkog uиiliљta (Canali i Ranjina, poи 18.st.), od kojeg se prema trgu Ivana Gunduliжa spuљta slikovito barokno stubiљte, uspjeљni rad Antonija Passalacque (1735.).
Baroknom vremenu pripada i obnova glavne gradske ulice Place – Straduna za koju je neposredno nakon potresa iz 1667. projekte napravio rimski inћenjer Giulio Cerutti. Cerutti je Placu u urbanistiиkom smislu postavio ingeniozno. Zamislivљi neveliki otklon pravca protezanja kuжa na desnoj strani Place udesno od simetrale ulice, od Љiroke ulice prema gradskom zvoniku, prostor Place uиinio je duћim i љirim, sceniиno izvanrednim. Skladu cjeline i ukupnosti dojma, pak, pridonijela je odmjereno profilirana arhitektonska plastika na proиeljima s obje strane Place izgraрenih kuжa koja je viљe rezultat zahtjeva dubrovaиkih vlasti nego li arhitektovih htijenja i namjera.
Vaћnija slikarska baљtina
Mnoћinu vrsnih kiparskih radova pratila je i znaиajna slikarska produkcija. U ranijim povijesnim vremenima znaиajniji slikari uglavnom su doљljaci iz Italije. Ovu tvrdnju najbolje ilustrira dubrovaиki boravak Paola Veneziana, najznaиajnijeg onovremenog slikara Sredozemlja koji je za dubrovaиke naruиitelje 1352. naslikao monumentalno i vrhunski izvedeno gotiиko «Raspelo» iz crkve Sv.Dominika, i danas postavljeno na istom mjestu (tjeme trijumfalnog luka svetiљta) za koje je pred 600 godina bilo naslikano.
No u 15.st. u Dubrovnik je, na poziv gradskih vlasti, doљao najpoznatiji kasnogotiиki slikar hrvatskih prostora Blaћ Jurjev Trogiranin (od 1421. do 1427. on je sluћbeni slikar Republike) i od tog trenutka stvari su se u potpunosti promijenile. Ne toliko zbog ukupnog broja slika koje je Blaћ Jurjev u Dubrovniku naslikao ( od djela koje je on ovdje naslikao ostali su saиuvani tek slika »Bl.Dj.Marija s djetetom», u crkvi Sv.Рurрa na Boninovu, i sjajno «Raspelo», danas u crkvi Sv.Nikole u Stonu) koliko zbog utjecaja i ozraиja koje je njegova slikarska pojava izazvala u dubrovaиkoj sredini.
Blaћev љestogodiљnji boravak u Dubrovniku bio je katalizator koji je dubrovaиku umjetniиku sredinu ugrijao do vrenja koje je iznjedrilo иitav niz slikarskih imena sliиnih stilskih i oblikovnih znaиajki zbog kojih to kretanje nazivamo zajedniиkim imenom «Dubrovaиka renesansna slikarska љkola».
Kvalitetno jezgro љkole иine kasnogotiиki slikar Ivan Ugrinoviж na samom njenom poиetku, a zatim gotiиko-renesansni slikari Lovro Dobriиeviж, Nikola Boћidareviж, Mihajlo Hamziж i Vicko Lovrin Dobriжeviж u njenom apogeju. Uz njih, ponekad u tjeљnjoj a ponekad u tek okvirnoj suradnji s njima, tu su joљ i slikari Boћidar Vlatkoviж (otac Nikole Boћidareviжa), Matko Junиiж, Stjepan Ugrinoviж (sin Ivana Ugrinoviжa), Marin Dobriиeviж (sin Lovre Dobriиeviжa), Ivan i Petar Ognjanoviж, Matko Alegretoviж, Franjo Matijin, Piero di Giovanni, Vlaho Nikolin, drvorezbari Nikola Ugrinoviж (sin Ivana Ugrinoviжa) i Matko Radosaliж, vezilac Antun Hamziж (brat Mihajla Hamziжa) i dr.
Od velikog broja radova koje je Ivan Ugrinoviж naslikao ostao je naћalost saиuvan samo «Poliptih» u crkvi Sv.Antuna Opata na otoku Koloиepu (naslikan 1434.-35.) koji, komponiran u dva horizontalna reda obrubljena gotiиkim trolisno zavrљenim arkadicama, pokazuje tipiиne znaиajke Ugrinoviжeva stila: spretnu sljubljenost bizantskih stilema s gotiиkim naиinom promiљljanja rane dubrovaиke љkole, kakva жe se u dubrovaиkom slikarskom krugu, u neљto drukиijoj varijanti, joљ ponoviti tek u jednoj dosta kasnijoj slikarskoj opciji - onoj Franja Matijina, vidljivoj na «Bogorodici s djetetom i svecima» iz 1534., triptihu veneto-bizantskog stila iz crkve Sv.Stjepana u Sustjepanu u Rijeci Dubrovaиkoj.
Za razliku od Ugrinoviжeva, unatoи vjerojatnom љkolovanju u Italiji, izrazito gotiиkog stila, ili pak F. Matijinih bizantsko-mletaиkih stilema, slikarstvo Lovra Dobriиeviжa je proћeto utjecajem mletaиkih slikara M.Giambona, i A.Vivarinija. To je najbolje vidljivo na vrsno naslikanom poliptihu «Bogorodica s djetetom i svecima» (1465.-66.) iz crkve Samostana sv.Marije na Danиama na kojemu se istiиu likovi Sv.Julijana - mladiжa odjevenog u onodobnu gradsku odjeжu - te profinjeno lijepi lik Gospe u mandorli ogrnute raskoљnim modrim plaљtem ukraљenim zlatovezom. Sliиne stilske znaиajke vidljive su i na neљto ranije naslikanom «Poliptihu» (1448.) koji se danas иuva u Muzeju Dominikanskog samostana, koji, manifestirajuжi visoke umjetniиke domete, potvrрuje L.Dobriиeviжa kao umjetnika kojega se s razlogom smatra najistaknutijim slikarom 15.st. u Dubrovniku.
Prijelaz iz 15. u 16. st. kao i razdoblje do 1520. obiljeћili su, svaki na svoj naиin, vrsni slikari Nikola Boћidareviж, Mihajlo Hamziж i Vicko Lovrin Dobriиeviж.
Nikola Boћidareviж je, nakon naukovanja u Veneciji (1477.-1494.), po povratku u Dubrovnik razvio razgranatu i uspjeљnu slikarsku djelatnost od иijih su rezultata do danas preћivjeli samo pukom sreжom saиuvani rijetki fragmenti. No i tako oskudni ti su fragmenti dovoljno veliki i likovno relevantni da potvrde sve atribute koji su slikarstvu Nikole Boћidareviжa u likovnoj povjesnici ostali pripisani. Rijeи je o иetiri slikarska rada: o poliptihu «Bogorodica s djetetom, Sv.Vlahom, Sv.Pavlom, Sv.Tomom Akvinskim i Sv.Augustinom» (oko 1510.), zatim slici «Navjeљtenje» (1513.) i oltarnoj slici «Bl.Dj.Marija meрu svecima» (1513.) koji se иuvaju u Muzeju Dominikanskog samostana, te o poliptihu «Bl.Dj.Marija s djetetom meрu anрelima i sa Sv. Grgurom i Sv.Martinom»(oko 1516.-1518.) koji se nalazi u crkvi Samostana Sv.Marije na Danиama. Brojni maestralno slikani detalji na ovim djelima - krajolik s arhitekturom u linearnoj perspektivi na prizoru Navjeљtenja, uprizorenje Kolendiжeva jedrenjaka na istoj slici (Kolendiж je naruиitelj slike), lijepa lica Bogorodica ili onaj sjajni detalj odraza Kristova lica na maиu Sv.Martina (Boћidareviжev autoportret?) s poliptiha na Danиama i dr.- zorno pokazuju domaљaje Boћidareviжeva stila: kreativnu sintezu venecijanskih stilema (utjecaja braжe Crivelli i Vivarini, Quirizia da Murano i V.Carpaccia) s iskustvima domaжe tradicije obogaжene novim kompozicijskim i koloristiиkim elementima. Snagom svoje nadarenosti i nesputanoљжu imaginacije Boћidareviж je prevladao provincijske okvire sredine i domaљio renesansnu slikarsku viziju svijeta uиinivљi svoje djelo jednom od najupeиatljivijih i najvrednijih cjelina povijesnog hrvatskog slikarstva
Sliиno i zanimljivo amalgamiranje domaжih tradicionalnih kasnogotiиki iskustava sa zrelim quatrocentistiиkim akcentima -zamjena zlatne pozadine slika s na renesansni naиin tretiranim krajolikom, plastiиna voluminoznost naslikanih figura i oblika, lokalne boje i svjeћina kolorita, uvoрenje u kompoziciju dekorativnih i realistiиkih elemenata dragih renesansi i dr. - (iako ipak u neљto manjoj mjeri sretno od vrsnih Boћidareviжevih sinteza) vidljivo je i u slikarstvu Mihajla Hamziжa (naukovao u atelijeru Andree Mantegne) koji je, po povratku sa љkolovanja u Italiji, za Kneћev dvor 1509.naslikao «Krљtenje Kristovo» (i danas je u Dvoru), a 1512. za obitelj Lukareviж »Triptih Sv. Nikole», koji je danas jedan od istaknutih izloћaka u Muzeju Dominikanskog samostana.
Na sliиnim je postulatima svoje slikarstvo gradio i Vicko Lovrin Dobriиeviж («Poliptih Sv.Mihovila», 1509.-10.?, Franjevaиka crkva u Cavtatu), sin Lovra Dobriиeviжa, koji je, iako je иesto, zbog narudћbi, bio primoran vraжati se gotiиkim stilemama i slikati na tradicijski naиin, rado posezao za renesansnim inovacijama koje upuжuju na njegovo moguжe љkolovanje u Veneciji (B.Vivarini).
Smrжu Nikole Boћidareviжa i Mihajla Hamziжa (1518.), te Vicka Lovrina Dobriиeviжa (oko 1520.?) dubrovaиko renesansno slikarstvo doћivjelo je nenadoknadiv gubitak i od tog trenutka zapoиelo je njegovo vrijednosno posustajanje. Brojni slikari koji su u Dubrovniku djelovali u razdoblju od druge иetvrtine 16.st. pa sve do pojave veж spomenutog Gaetana Garcie, nadarenog Љpanjolca koji je u najboljoj maniri baroknog iluzionizma vjeљto i s osobitim smislom za ћiva i raspjevana koloristiиka rjeљanja oslikao apsidalni prostor Isusovaиke crkve (fresko-dekoracija s prizorima «Apoteoze sv.Ignacija Lojolskog»,» Susreta Sv:Ignacija sa Sv.Franjom Ksaverskim i Sv.Franjom Borgiom», «Sv.Ignacija Lojolskog u nebeskoj slavi», 1738.) tek su popunili prazninu i odradili postavljene im zadaиe rutinski i bez znatnijeg kreativnog razmaha.
No, nepostojanje znaиajnijih domaжih slikara ne znaиi i potpuni prekid nabave vrijednih slikarskih djela onodobnog vremena. Nedostaci domaжe produkcije kompenzirani su pribavljanjem umjetniиki relevantnih akvizicija iz Italije i drugih europskih zemalja. Meрu njima se po vrsnoжi izrade posebno izdvajaju djela slavnog Tiziana («Uzaљaљжe Bogorodice», dubrovaиka Prvostolnica i «Tobija s ribom «, Dubrovnik, Dominikanski samostan), zatim Domenica Puliga («Bogorodica s djetetom», Riznica dubrovaиke Prvostolnice ), Francesca Bissoloa ( «Bogorodica sa svecima i donatorom D.Dobriиeviжem», Lastovo, crkva Sv.Marije u Polju), Peter Coecke Van Elsta («Odmor na bijegu u Egipat», Љipan, crkva Sv.Marije u Pakljeni ), Maffea da Verone («Uznesenje Marijino», Orebiжi, Franjevaиka crkva), Marten de Vosa («Oltarna slika Tonka Markova Gradiжa», Grguriжi kraj Slanoga, crkva Sv.Roka), Santi di Tita («Silazak Duha Svetoga s donatorom Vicom Skoиibuhom», Dubrovnik, Dominikanski samostan ) i dr..